Kratko nakon posla

Eto, ukratko danas, nakon posla prije spavanja. Znam da želite raditi. Nebi bili uopće na ovom blogu da Vam do toga nije stalo. Nebi žudili za boljom budućnosti bez posla. Ostavite nadu da ćete s društvom nakon ili prije posla na kratku ili pivo. Toga nema u pravilu! Desi se da se negdje tu i tamo ljudi podruže poslije posla, ali to je tako rijetko da ne vrijedi ni spominjat. Nešto poput dobitka na lotu.

Reći ćete ne zanima me to, ali boljet će Vas. Boljet će društvo, bolit će asocijalna crta naizgled savršenog društva, boljet će uspomene, boljet će dom.

Nije to ništa nerješivo. Čovjek se, hvala Bogu, na sve navikne. Samo hrabro i imajte cilj u glavi i proći će. Germanizirat ćete se i uklopiti u kolotećinu i moliti za urlaub da se možete na par dana otići kući opustiti. Njemačka je zemlja sa jednim od najvećeg broja samoubojstava po glavi stanovnika. Ljudi se ne druže i depresivni su. Samo Arbeit, Arbeit i kuća, poso, poso, kuća.

Vjerujte mi - u Hrvatskoj je gore i sve se ovo da preživjeti.

Želio bih kao crticu na post dodati i svrhu bloga jer su je mnogi krivo shvatili. Ima pozitivnih i negativnih komentara, ima traženja pomoći sa smještajem, ima traženja pomoći sa prijevodom i poslom. Očito svatko gleda svoju stranu. Ne kažem da neću pomoći ako mogu, ali to nije svrha bloga. Svrha ovoga bloga nije nikoga ni nagovarati da otiđe iz Hrvatske (iako se strašno veselim kad netko otiđe iz zemlje koju zovemo svojom domovinom, a neki su je učinili vukojebinom i privatnom prčijom), niti nagovarati da ostane u toj jadnoj, ispačenoj zemlji bez nade. Blog je u potpunosti apolitičan. Samom svojom objektivnošću želim informirati ljude čemu da se nadaju ako se ikada odluče doći u "obećanu zemlju" kako je zovem od prvog dana planiranja pisanja bloga. Cilj je onome koj se odluči krenuti u tu avanturu pomoći da ne zabrlja, da ništa ne prepusti slučaju, da ne kaže za 3-4 mjeseca u kojoj je potrošio par tisuća eura jer se nije snašao i vratio se kući sa AUDI-jem vraćati kredit slijedećih 3-4 godine. Nisam ja tu da Vam kažem šta da radite, nego Vas molim da razmislite, jer i ja sam prije par mjeseci BIO U ISTOJ SITUACIJI. I ja sam došao u Njemačku sa natucanjem njemačkog u rangu Guten Tag koji naravno nisam znao ni napisati. Hvala Bogu na google translate.

Molim i dalje na sve koji pročitaju ovaj post, a žele da im se pomogne da pišu u komentare, a ne na fb jer nisam u mogućnosti to pratiti na 30 strana. Ovaj je blog blog za sebe i nema veze sa facebookom. Facebook je preličan da bi se mogao upuštati u raspravu sa 30 strana istovremeno, jer, sjetite se radim u Njemačkoj i nemam previše vremena za gubljenje. Za dobar post napisati treba barem 2 sata, a onda odgovarati na toliko upita i komentara je jednostavno previše.

Znači, čitajte, pitajte, pratite, dodajte na facebook mene kao prijatelja da dobivate obavijesti o novom postu i budite strpljivi. Svima koji se odluče na put Njemačke želim svu sreću u životu, a onima koji ostaju, još i više.

Do slijedećeg posta srdačan pozdrav.