Nedelju kao dan za odmor tu svi najozbiljnije shvaćaju. Ne radi ništa i nitko. To je dan gdje ćete za litru mlijeka ili kutiju ibrufena proći 50 km ako imate sreće.
Nema radova, nema bauštele, nema buke, nema neznam ti ja čega. Što je ustvari i dobro. Svaki radnik zaslužuje odmor i to je tu zakon. Hvala Bogu na tome.
I, pošto je nedelja, a naviknite se na to, neću duljiti sa ovim postom. Nedelja = sve zatvoreno i gotovo.
Naravno da postoje izuzetci među kojima su benzinske pumpe, neki minimarketići tu i tamo do podne, ljekarne po dežurstvu, hotelijeri, restorani i doneri koji uglavnom odaberu neki drugi dan kao Ruhetag i to je to.
Veća je vjerovatnost da će vas netko prijaviti za rad na crno, ako Vam tako nešto padne na pamet.
Nedelja je blagdan sam po sebi. Uživajte u njoj.
nedjelja, 26. srpnja 2015.
petak, 24. srpnja 2015.
Gastarbajteri i ini
Ovdje sam upoznao svega i svakakvoga svijeta. Neki ne zaslužuju ni rečenicu u mojem blogu koju ću im nerado pokloniti samo da vas upozorim na njih.
Gastarbajteri su posebna vrsta ljudi koji se više brinu šta će selo reči i koliko selo zna što su kupili, izgradili, napravili, gdje su proveli godišnji i koliko su na istom potrošili.
Ma boli me kita šta imate i šta ste kupili. Da me time impresioniraju bio bih još veća žalost od takvih spodoba. Činjenica je da ako imaju svoju firmu i ako žele naše radnike, to nije zato jer žele pomoći, to nije zato jer znaju kakva je situacija kod nas, nego, ukoliko uzmu susjeda na posao, da i ostali susjedi znaju gdje ovaj radi, a ukoliko nezna tog ZEMU iz susjednog sela, grada, države, to je učinio upravo iz razloga da te iskoristi. Jer, radimo jeftinije od Nijemaca, i radimo bolje od Nijemaca, a toliko smo očajni da čemo odraditi više prekovremenih nego ragularnih sati.
Kako ih prepoznati? U ljetnim mjesecima šetaju po, baušteli uglavnom, bez majice sa križem na vratu većim od njihove glave. Ukoliko je zlatni, još veća usta ima. Nakon što im uputite pozdrav, kod vas su u roku 15-tak minuta da vam se pohvale svojim urlaubom i svojim nekretninama i kako su bili u zatvoru 71. i kako jebu mater svima ovima iz SDP-a jer to su srbi, kao i Stevan Mesić. To nikako nemogu bit Hrvati jer se Hrvatom radja i odgaja.
Spremni na odjeb? Pa i ne baš jer onda mijenjaju priču i onda saznajete ostatak obiteljskog stabla sa imovinskom karticom. I onda ključne dvije rečenice. Kako u Njemačkoj nije kako je nekad bilo i kako se sad spremaju da presele u domovinu iz koje su ih istjerali 72. jer su htjeli Hrvatsku. I onda ja nevino pitam, OK. Hrvatska postoji od 91. Gdje si bio '91? A jbg, imao sam posao, firmu. Znaš treba biti vrijedan i zaraditi.
Znači velika hrvatina se nije došla boriti za zemlju zbog koje je istjeran, nego je nastavio sa svojom poslovnom pustolovinom u tuđoj zemlji. Eh pa, nabijem Vas na kitu. Dok ste vi zarađivali, hrvati su ginuli, skupa sa srbima, muslimanima, albancima, bosancima, i ostalima. A Vi ste se busali u prsa Ustaška i prisezali Anti Pavelići. Nabijem vas još jednom jer svi oni koji su ginuli onda, ginuli su uzalud. Ginuli su samo i isključivo da bi se gamad poput vas busao u prsa svojim Hrvatstvom, a neznaju si ni ime na Hrvatskom napisati.
A kao šečer na kraju, sada se prave i pametni. Nemojte dolaziti, kažu, ništa nije bolje nego dole. Vole da ih se sve pita jer su oni već dugo ovdje. Eh, pa gospodo. Hrvatska dijaspora nije ono što je nekad bila. Ljudi više ne bježe od Tita nego od gladi. A koliko se žele vratiti želim im sve najbolje... I da se vrate u domovinu sa svom svojom ušteđevinom i da nebudem zao, neka im ta ušteđevina bude dovoljna za par godina. A pustite novu dijasporu da radi i da živi.
A dijaspori - odmaknite se od svih balkanaca koje prepoznate i koji su tu više od 15-20 godina.
Hvala i do slijedećeg nervoznog posta.....
Gastarbajteri su posebna vrsta ljudi koji se više brinu šta će selo reči i koliko selo zna što su kupili, izgradili, napravili, gdje su proveli godišnji i koliko su na istom potrošili.
Ma boli me kita šta imate i šta ste kupili. Da me time impresioniraju bio bih još veća žalost od takvih spodoba. Činjenica je da ako imaju svoju firmu i ako žele naše radnike, to nije zato jer žele pomoći, to nije zato jer znaju kakva je situacija kod nas, nego, ukoliko uzmu susjeda na posao, da i ostali susjedi znaju gdje ovaj radi, a ukoliko nezna tog ZEMU iz susjednog sela, grada, države, to je učinio upravo iz razloga da te iskoristi. Jer, radimo jeftinije od Nijemaca, i radimo bolje od Nijemaca, a toliko smo očajni da čemo odraditi više prekovremenih nego ragularnih sati.
Kako ih prepoznati? U ljetnim mjesecima šetaju po, baušteli uglavnom, bez majice sa križem na vratu većim od njihove glave. Ukoliko je zlatni, još veća usta ima. Nakon što im uputite pozdrav, kod vas su u roku 15-tak minuta da vam se pohvale svojim urlaubom i svojim nekretninama i kako su bili u zatvoru 71. i kako jebu mater svima ovima iz SDP-a jer to su srbi, kao i Stevan Mesić. To nikako nemogu bit Hrvati jer se Hrvatom radja i odgaja.
Spremni na odjeb? Pa i ne baš jer onda mijenjaju priču i onda saznajete ostatak obiteljskog stabla sa imovinskom karticom. I onda ključne dvije rečenice. Kako u Njemačkoj nije kako je nekad bilo i kako se sad spremaju da presele u domovinu iz koje su ih istjerali 72. jer su htjeli Hrvatsku. I onda ja nevino pitam, OK. Hrvatska postoji od 91. Gdje si bio '91? A jbg, imao sam posao, firmu. Znaš treba biti vrijedan i zaraditi.
Znači velika hrvatina se nije došla boriti za zemlju zbog koje je istjeran, nego je nastavio sa svojom poslovnom pustolovinom u tuđoj zemlji. Eh pa, nabijem Vas na kitu. Dok ste vi zarađivali, hrvati su ginuli, skupa sa srbima, muslimanima, albancima, bosancima, i ostalima. A Vi ste se busali u prsa Ustaška i prisezali Anti Pavelići. Nabijem vas još jednom jer svi oni koji su ginuli onda, ginuli su uzalud. Ginuli su samo i isključivo da bi se gamad poput vas busao u prsa svojim Hrvatstvom, a neznaju si ni ime na Hrvatskom napisati.
A kao šečer na kraju, sada se prave i pametni. Nemojte dolaziti, kažu, ništa nije bolje nego dole. Vole da ih se sve pita jer su oni već dugo ovdje. Eh, pa gospodo. Hrvatska dijaspora nije ono što je nekad bila. Ljudi više ne bježe od Tita nego od gladi. A koliko se žele vratiti želim im sve najbolje... I da se vrate u domovinu sa svom svojom ušteđevinom i da nebudem zao, neka im ta ušteđevina bude dovoljna za par godina. A pustite novu dijasporu da radi i da živi.
A dijaspori - odmaknite se od svih balkanaca koje prepoznate i koji su tu više od 15-20 godina.
Hvala i do slijedećeg nervoznog posta.....
utorak, 21. srpnja 2015.
Leiharbeit firme
Najlakši put za naći posao u Njemačkoj su leiharbeiter firme. Kod njih uglavnom ima posla za svakoga. Ali to je i najgori put kojim možete proći.
Leiharbeiter firme su firme koje iznajmljuju radnu snagu. Na tome se temelji njihovo poslovanje. Njih ne zanima imate li kvalifikacije jer će Vam kao novome u Njemačkoj reći da vaša diploma tu ne vrijedi i da vam oni nemogu ponuditi više od... Njihova zarada leži u tome da vas plate manje nego što treba. Naravno, reći ćete isto što sam i ja rekao - hebeš koliko oni zarade, bitno da ja zaradim i da imam posao, ali to baš i nije tako jer pogotovo u većim gradovima to što zaradite neće vam biti dostatno za život. Ni kao samcu, a još manje kao obitelji.
Oni funkcioniraju ovako. Zaposle vas - iznajmljuju vas - zarađuju na vama jer dobrote nema u temeljima kapitalizma. Nitko od njih neće reći. Super radiš evo ti povišica jer su to ljudi s kojima nemaš kontakta. Pošalju te u jednu firmu da radiš, radiš s njima, za 3 dana u drugu, za 15 dana u 3. i tako dalje. Ti si radnik na iznajmljivanje. Svaki dan trči trči i dokazuj se za pola zaslužene plaće. Svojom plačom plačaš 30 službenika u kancelarijama za regrutiranje, a kontakt sa njima ti je više manje u rangu T-com operatera. Dragi T-com operativci nemojte se uvrijediti, ima još takvih službi ali sad mi je samo ova pala na pamet.
Najbolji izlaz iz leiharbeita je da se svidite nekoj od firmi za koju radite i onda ustvari shvatite o čemu je riječ. Minimalac je u Njemačkoj 8.50 €. Leiharbeit vam daje maksimalno 10 € (kažem 10 a mislim 9 jer je to najviše što su mi u 4 firme ponudili), a onda vam ta ista firma za koju radite i gdje su vas ovi iznajmili ponudi 13 - 14 € za početak. Pa, zbrojite 2 i 2.
Opet da se vratim na onu izjavu - ne zanima me koliko oni zarade. Eh, pa stavite na papir ovo. 9 € * 160 sati =1440 €. Sa poreznom klasom 1 (samac) to iznosi 940 € u najboljem slučaju. Naravno to je bolje nego ništa, ali onda platite stan i režije i ostane vam 200 €. Za put na posao vam treba i benzin koji vam nitko neće pokloniti, a jest ćete G...A da oprostite.
Uglavnom, okanite se leiharbeiter firmi, pogotovo u većim gradovima jer tamo trošak života eksponencijalno raste, tj. stanovi su preskupi i sa tom plačom možete samo plakati da u Njemačkoj niste uspjeli ništa postići.
Moram li u svakom postu ponavljat da samo želim pomoći, a na vama je da shvatite to ili ne. Do slijedećeg čitanja - pozdrav.
Leiharbeiter firme su firme koje iznajmljuju radnu snagu. Na tome se temelji njihovo poslovanje. Njih ne zanima imate li kvalifikacije jer će Vam kao novome u Njemačkoj reći da vaša diploma tu ne vrijedi i da vam oni nemogu ponuditi više od... Njihova zarada leži u tome da vas plate manje nego što treba. Naravno, reći ćete isto što sam i ja rekao - hebeš koliko oni zarade, bitno da ja zaradim i da imam posao, ali to baš i nije tako jer pogotovo u većim gradovima to što zaradite neće vam biti dostatno za život. Ni kao samcu, a još manje kao obitelji.
Oni funkcioniraju ovako. Zaposle vas - iznajmljuju vas - zarađuju na vama jer dobrote nema u temeljima kapitalizma. Nitko od njih neće reći. Super radiš evo ti povišica jer su to ljudi s kojima nemaš kontakta. Pošalju te u jednu firmu da radiš, radiš s njima, za 3 dana u drugu, za 15 dana u 3. i tako dalje. Ti si radnik na iznajmljivanje. Svaki dan trči trči i dokazuj se za pola zaslužene plaće. Svojom plačom plačaš 30 službenika u kancelarijama za regrutiranje, a kontakt sa njima ti je više manje u rangu T-com operatera. Dragi T-com operativci nemojte se uvrijediti, ima još takvih službi ali sad mi je samo ova pala na pamet.
Najbolji izlaz iz leiharbeita je da se svidite nekoj od firmi za koju radite i onda ustvari shvatite o čemu je riječ. Minimalac je u Njemačkoj 8.50 €. Leiharbeit vam daje maksimalno 10 € (kažem 10 a mislim 9 jer je to najviše što su mi u 4 firme ponudili), a onda vam ta ista firma za koju radite i gdje su vas ovi iznajmili ponudi 13 - 14 € za početak. Pa, zbrojite 2 i 2.
Opet da se vratim na onu izjavu - ne zanima me koliko oni zarade. Eh, pa stavite na papir ovo. 9 € * 160 sati =1440 €. Sa poreznom klasom 1 (samac) to iznosi 940 € u najboljem slučaju. Naravno to je bolje nego ništa, ali onda platite stan i režije i ostane vam 200 €. Za put na posao vam treba i benzin koji vam nitko neće pokloniti, a jest ćete G...A da oprostite.
Uglavnom, okanite se leiharbeiter firmi, pogotovo u većim gradovima jer tamo trošak života eksponencijalno raste, tj. stanovi su preskupi i sa tom plačom možete samo plakati da u Njemačkoj niste uspjeli ništa postići.
Moram li u svakom postu ponavljat da samo želim pomoći, a na vama je da shvatite to ili ne. Do slijedećeg čitanja - pozdrav.
ponedjeljak, 20. srpnja 2015.
Kratko nakon posla
Eto, ukratko danas, nakon posla prije spavanja. Znam da želite raditi. Nebi bili uopće na ovom blogu da Vam do toga nije stalo. Nebi žudili za boljom budućnosti bez posla. Ostavite nadu da ćete s društvom nakon ili prije posla na kratku ili pivo. Toga nema u pravilu! Desi se da se negdje tu i tamo ljudi podruže poslije posla, ali to je tako rijetko da ne vrijedi ni spominjat. Nešto poput dobitka na lotu.
Reći ćete ne zanima me to, ali boljet će Vas. Boljet će društvo, bolit će asocijalna crta naizgled savršenog društva, boljet će uspomene, boljet će dom.
Nije to ništa nerješivo. Čovjek se, hvala Bogu, na sve navikne. Samo hrabro i imajte cilj u glavi i proći će. Germanizirat ćete se i uklopiti u kolotećinu i moliti za urlaub da se možete na par dana otići kući opustiti. Njemačka je zemlja sa jednim od najvećeg broja samoubojstava po glavi stanovnika. Ljudi se ne druže i depresivni su. Samo Arbeit, Arbeit i kuća, poso, poso, kuća.
Vjerujte mi - u Hrvatskoj je gore i sve se ovo da preživjeti.
Želio bih kao crticu na post dodati i svrhu bloga jer su je mnogi krivo shvatili. Ima pozitivnih i negativnih komentara, ima traženja pomoći sa smještajem, ima traženja pomoći sa prijevodom i poslom. Očito svatko gleda svoju stranu. Ne kažem da neću pomoći ako mogu, ali to nije svrha bloga. Svrha ovoga bloga nije nikoga ni nagovarati da otiđe iz Hrvatske (iako se strašno veselim kad netko otiđe iz zemlje koju zovemo svojom domovinom, a neki su je učinili vukojebinom i privatnom prčijom), niti nagovarati da ostane u toj jadnoj, ispačenoj zemlji bez nade. Blog je u potpunosti apolitičan. Samom svojom objektivnošću želim informirati ljude čemu da se nadaju ako se ikada odluče doći u "obećanu zemlju" kako je zovem od prvog dana planiranja pisanja bloga. Cilj je onome koj se odluči krenuti u tu avanturu pomoći da ne zabrlja, da ništa ne prepusti slučaju, da ne kaže za 3-4 mjeseca u kojoj je potrošio par tisuća eura jer se nije snašao i vratio se kući sa AUDI-jem vraćati kredit slijedećih 3-4 godine. Nisam ja tu da Vam kažem šta da radite, nego Vas molim da razmislite, jer i ja sam prije par mjeseci BIO U ISTOJ SITUACIJI. I ja sam došao u Njemačku sa natucanjem njemačkog u rangu Guten Tag koji naravno nisam znao ni napisati. Hvala Bogu na google translate.
Molim i dalje na sve koji pročitaju ovaj post, a žele da im se pomogne da pišu u komentare, a ne na fb jer nisam u mogućnosti to pratiti na 30 strana. Ovaj je blog blog za sebe i nema veze sa facebookom. Facebook je preličan da bi se mogao upuštati u raspravu sa 30 strana istovremeno, jer, sjetite se radim u Njemačkoj i nemam previše vremena za gubljenje. Za dobar post napisati treba barem 2 sata, a onda odgovarati na toliko upita i komentara je jednostavno previše.
Znači, čitajte, pitajte, pratite, dodajte na facebook mene kao prijatelja da dobivate obavijesti o novom postu i budite strpljivi. Svima koji se odluče na put Njemačke želim svu sreću u životu, a onima koji ostaju, još i više.
Do slijedećeg posta srdačan pozdrav.
Reći ćete ne zanima me to, ali boljet će Vas. Boljet će društvo, bolit će asocijalna crta naizgled savršenog društva, boljet će uspomene, boljet će dom.
Nije to ništa nerješivo. Čovjek se, hvala Bogu, na sve navikne. Samo hrabro i imajte cilj u glavi i proći će. Germanizirat ćete se i uklopiti u kolotećinu i moliti za urlaub da se možete na par dana otići kući opustiti. Njemačka je zemlja sa jednim od najvećeg broja samoubojstava po glavi stanovnika. Ljudi se ne druže i depresivni su. Samo Arbeit, Arbeit i kuća, poso, poso, kuća.
Vjerujte mi - u Hrvatskoj je gore i sve se ovo da preživjeti.
Želio bih kao crticu na post dodati i svrhu bloga jer su je mnogi krivo shvatili. Ima pozitivnih i negativnih komentara, ima traženja pomoći sa smještajem, ima traženja pomoći sa prijevodom i poslom. Očito svatko gleda svoju stranu. Ne kažem da neću pomoći ako mogu, ali to nije svrha bloga. Svrha ovoga bloga nije nikoga ni nagovarati da otiđe iz Hrvatske (iako se strašno veselim kad netko otiđe iz zemlje koju zovemo svojom domovinom, a neki su je učinili vukojebinom i privatnom prčijom), niti nagovarati da ostane u toj jadnoj, ispačenoj zemlji bez nade. Blog je u potpunosti apolitičan. Samom svojom objektivnošću želim informirati ljude čemu da se nadaju ako se ikada odluče doći u "obećanu zemlju" kako je zovem od prvog dana planiranja pisanja bloga. Cilj je onome koj se odluči krenuti u tu avanturu pomoći da ne zabrlja, da ništa ne prepusti slučaju, da ne kaže za 3-4 mjeseca u kojoj je potrošio par tisuća eura jer se nije snašao i vratio se kući sa AUDI-jem vraćati kredit slijedećih 3-4 godine. Nisam ja tu da Vam kažem šta da radite, nego Vas molim da razmislite, jer i ja sam prije par mjeseci BIO U ISTOJ SITUACIJI. I ja sam došao u Njemačku sa natucanjem njemačkog u rangu Guten Tag koji naravno nisam znao ni napisati. Hvala Bogu na google translate.
Molim i dalje na sve koji pročitaju ovaj post, a žele da im se pomogne da pišu u komentare, a ne na fb jer nisam u mogućnosti to pratiti na 30 strana. Ovaj je blog blog za sebe i nema veze sa facebookom. Facebook je preličan da bi se mogao upuštati u raspravu sa 30 strana istovremeno, jer, sjetite se radim u Njemačkoj i nemam previše vremena za gubljenje. Za dobar post napisati treba barem 2 sata, a onda odgovarati na toliko upita i komentara je jednostavno previše.
Znači, čitajte, pitajte, pratite, dodajte na facebook mene kao prijatelja da dobivate obavijesti o novom postu i budite strpljivi. Svima koji se odluče na put Njemačke želim svu sreću u životu, a onima koji ostaju, još i više.
Do slijedećeg posta srdačan pozdrav.
subota, 18. srpnja 2015.
Flohmarkt
Subota je dan za flohmarkt. Buvljak kako bi se prevelo. Neznam dali postoji neka druga riječ, pa ostanimo na flohmarktu.
Zbog čega je flohmarkt bitan? Vrlo bitan za svakoga tko je tek došao u Njemačku je iz prostog razloga što tu možeš kupiti od igle do lokomotive za malo novaca. Naravno, to su uglavnom rabljene stvari, ali cijena po kojoj možete nešto dobiti je smješna. Nemojte se sramiti ni pitati, ni cjenkati, ni to što neznate jezik dobro, ni oni koji prodaju uglavnom ga neznaju.
Osim toga to se pokazalo kao sakupljalište svih osim Nijemaca, ali naših balkanaca ima najviše. Svaki drugi priča vama poznati jezik.
Flohmarkt je i dobar izvor zarade, ukoliko imate nos i znate koliko šta vrijedi, može se isplatiti svake subote ići dali prodavati ili kupiti, svejedno. Isto tako možete prodavati svoje rukotvorine ili ukrase koje ste sami napravili.
Zapamtite tu riječ i kad vidite da je negdje flohmarkt odite i pogledajte, poslušajte oko sebe. Uvijek ima naših.
TIP: Kada vidite da netko ima dobro složen štand, sa recimo crnim prekrivačem na stolu, uredno izloženu robu u nekakvim staklenim vetrinama ili slično - kod njega se ne isplati previše kupovati jer je to profesionalac. Tj, kupuje po euro, prodaje po 5 €. Ne kažem da takvi nemaju ništa povoljno, uvijek je povoljnije nego u trgovini, samo kažem da ima i jeftinijih. To su oni koji imaju uglavnom nekakav stolić i kartone ispred sebe i ti rasprodaju sve svoje što im ne treba i tu se da vrlo povoljno potrefiti. Neću govoriti za koliko sam šta kupio, idite i uvjerite se.
Zbog čega je flohmarkt bitan? Vrlo bitan za svakoga tko je tek došao u Njemačku je iz prostog razloga što tu možeš kupiti od igle do lokomotive za malo novaca. Naravno, to su uglavnom rabljene stvari, ali cijena po kojoj možete nešto dobiti je smješna. Nemojte se sramiti ni pitati, ni cjenkati, ni to što neznate jezik dobro, ni oni koji prodaju uglavnom ga neznaju.
Osim toga to se pokazalo kao sakupljalište svih osim Nijemaca, ali naših balkanaca ima najviše. Svaki drugi priča vama poznati jezik.
Flohmarkt je i dobar izvor zarade, ukoliko imate nos i znate koliko šta vrijedi, može se isplatiti svake subote ići dali prodavati ili kupiti, svejedno. Isto tako možete prodavati svoje rukotvorine ili ukrase koje ste sami napravili.
Zapamtite tu riječ i kad vidite da je negdje flohmarkt odite i pogledajte, poslušajte oko sebe. Uvijek ima naših.
TIP: Kada vidite da netko ima dobro složen štand, sa recimo crnim prekrivačem na stolu, uredno izloženu robu u nekakvim staklenim vetrinama ili slično - kod njega se ne isplati previše kupovati jer je to profesionalac. Tj, kupuje po euro, prodaje po 5 €. Ne kažem da takvi nemaju ništa povoljno, uvijek je povoljnije nego u trgovini, samo kažem da ima i jeftinijih. To su oni koji imaju uglavnom nekakav stolić i kartone ispred sebe i ti rasprodaju sve svoje što im ne treba i tu se da vrlo povoljno potrefiti. Neću govoriti za koliko sam šta kupio, idite i uvjerite se.
Prioriteti
Shvatite, ljudi, što prije i u što manje rijeći. Smještaj je u Njemačkoj problem.
Problem koji se ne riješava preko noći, problem koji ne nestaje sam od sebe, problem koji vam neće neki facebook prijatelj riješiti. Ne!!!
Evo moj primjer da vam samo malo dočaram iako sam ja tu imao puno, puno sreće, upornosti i držanja ljudi za rijeć.
Znaći, ukratko moj put prije traženja smještaja. Vračat ću se još na to razdoblje nego tema su prioriteti i da tu ne propustim nešto.
Došao sam krajem rujna kod brata i do veljace sam imao posao. Znaci ukratko još sam uvijek bez love, obitelj samo što nije stigla, a ja nemam stan.
Kao električar i uz ponovo jako puno sreće i društvenosti upoznao sam nekoga preko nekoga preko nekoga. E sad, ta 3. osoba, meni sada jako dobar prijatelj zna da tražim stan i kaže da će njegovi roditelji izdavati jedan stan za par mjeseci, a da ga mogu vidjeti krajem veljače. Hej, pogledati stan za 20 dana jer gospoda koja tu žive tada će biti kući. Nemogu se načuditi tome, ali ipak pristanem. Stan će biti dostupan u Maju!!!!! Još sam luđi. Pa kod nas to sve ide u roku 3 dana, a ja moram 4 mjeseca čekati? Zbunjola.
Pogledam stan, sve super! Oko 105 m2 + terasa oko 25 m2 + parkirno mjesto. Bombončić. Ali ne puštaju pse u stan. I dogovorim se sa gazdom, damo si ruku. Iako imam 2 francuska bulldoga u Hrvatskoj i iako mi se od njih najteže bilo rastati dogovorimo se i ja pristanem na taj stan ali ako slučajno nađem bolji u tih par mjeseci da ćemo se ćuti. Nikakav bed sa obje strane.
Dani prolaze. Tu i tamo pogledam koji stan, ali ništa ovako dobro i čak zadnji mjesec odbijam da idem gledati ostale stanove jer znam da sam dogovorio sa ocem od prijatelja i to je riješeno. Boli me rastanak sa psima, ali to je neophodno.
Bliži se Uskrs. Tu i tamo se čujem sa Thomasom i njegovim ocem i što se tiće stana sve je u redu. Tj. ja sam mislio da je sve u redu i tražio bar 2 - 3 puta mjesečno da mi potvrde da je stan moj.
Dan prije odlaska u Hrvatsku po suprugu zvoni telefon. Halo? Halo Ivo, ovdje gospođa majka mog prijatelja. Moram ti reći da imam druge interesante za stan i da ti nećeš dobiti stan. Drama. Zovem sve i svakoga kojisu upoznati sa pričom i odjednom se nitko više ne javlja na telefon.
Ostavljam telefon i njima pravo na vrata. Du kriegst die Wohnung! Viću mi a nisu još ni otvorili vrata. Da sam ostao onako na telefonu pojeo bi vuk magare.
Naučite lekciju - Ugovor je ZAKON. Ugovor možete i preko e-maila dogovoriti jer su Njemci sa te strane puno odgovorniji od nas i svaki e-mail nosi svoju poslovnu snagu iako nisam 100% siguran da je pravni dokument. Ugovor se potpisuje prije stana, prije svega ukoliko iznajmljivači žele potpisati ugovor. Ne nasjedajte na priče kao što sam ja. Ugovor sa sobom nosi i odštetu ako se raskine na obje strane. Ugovor je u Njemačkoj majka.
Problem koji se ne riješava preko noći, problem koji ne nestaje sam od sebe, problem koji vam neće neki facebook prijatelj riješiti. Ne!!!
Evo moj primjer da vam samo malo dočaram iako sam ja tu imao puno, puno sreće, upornosti i držanja ljudi za rijeć.
Znaći, ukratko moj put prije traženja smještaja. Vračat ću se još na to razdoblje nego tema su prioriteti i da tu ne propustim nešto.
Došao sam krajem rujna kod brata i do veljace sam imao posao. Znaci ukratko još sam uvijek bez love, obitelj samo što nije stigla, a ja nemam stan.
Kao električar i uz ponovo jako puno sreće i društvenosti upoznao sam nekoga preko nekoga preko nekoga. E sad, ta 3. osoba, meni sada jako dobar prijatelj zna da tražim stan i kaže da će njegovi roditelji izdavati jedan stan za par mjeseci, a da ga mogu vidjeti krajem veljače. Hej, pogledati stan za 20 dana jer gospoda koja tu žive tada će biti kući. Nemogu se načuditi tome, ali ipak pristanem. Stan će biti dostupan u Maju!!!!! Još sam luđi. Pa kod nas to sve ide u roku 3 dana, a ja moram 4 mjeseca čekati? Zbunjola.
Pogledam stan, sve super! Oko 105 m2 + terasa oko 25 m2 + parkirno mjesto. Bombončić. Ali ne puštaju pse u stan. I dogovorim se sa gazdom, damo si ruku. Iako imam 2 francuska bulldoga u Hrvatskoj i iako mi se od njih najteže bilo rastati dogovorimo se i ja pristanem na taj stan ali ako slučajno nađem bolji u tih par mjeseci da ćemo se ćuti. Nikakav bed sa obje strane.
Dani prolaze. Tu i tamo pogledam koji stan, ali ništa ovako dobro i čak zadnji mjesec odbijam da idem gledati ostale stanove jer znam da sam dogovorio sa ocem od prijatelja i to je riješeno. Boli me rastanak sa psima, ali to je neophodno.
Bliži se Uskrs. Tu i tamo se čujem sa Thomasom i njegovim ocem i što se tiće stana sve je u redu. Tj. ja sam mislio da je sve u redu i tražio bar 2 - 3 puta mjesečno da mi potvrde da je stan moj.
Dan prije odlaska u Hrvatsku po suprugu zvoni telefon. Halo? Halo Ivo, ovdje gospođa majka mog prijatelja. Moram ti reći da imam druge interesante za stan i da ti nećeš dobiti stan. Drama. Zovem sve i svakoga kojisu upoznati sa pričom i odjednom se nitko više ne javlja na telefon.
Ostavljam telefon i njima pravo na vrata. Du kriegst die Wohnung! Viću mi a nisu još ni otvorili vrata. Da sam ostao onako na telefonu pojeo bi vuk magare.
Naučite lekciju - Ugovor je ZAKON. Ugovor možete i preko e-maila dogovoriti jer su Njemci sa te strane puno odgovorniji od nas i svaki e-mail nosi svoju poslovnu snagu iako nisam 100% siguran da je pravni dokument. Ugovor se potpisuje prije stana, prije svega ukoliko iznajmljivači žele potpisati ugovor. Ne nasjedajte na priče kao što sam ja. Ugovor sa sobom nosi i odštetu ako se raskine na obje strane. Ugovor je u Njemačkoj majka.
petak, 17. srpnja 2015.
Prvi koraci
Da krenem sa prvim ozbiljnijim postom.
Nemojte se zavaravati da u Njemačkoj lova pada s neba. Da ćete dolaskom u Njemačku riješiti sve svoje životne probleme, vratiti dugove, otići na ljetovanje, urediti stan kao iz kataloga, i Bog te pitaj šta. U Njemačkoj ćete samo početi živjeti. Ukoliko dignete standard i ne pazite (što se mnogima dešava) mogli bi brzo zaglibiti i gore nego u Hrvatskoj.
Njemačka TREBA radnu snagu. Najviše sve vrste zanatlija. Ali da bi dobili dobar posao koji bi vas mogao prehraniti, trebate ispunjavati dosta uvjeta. Tj. možeš kao i ovaj gospodin pokušati ali to nebih nikome preporučio. Ni najgorem neprijatelju.
Šta Nijemcu znači zanatlija? Škole su im tako uređene da mladići i djevojke sa 18 godina završavaju školu i oni su u svojem zanatu već sposobni samostalno obavljati taj posao. Odgovornost je drugačija, odnos prema poslu zahtjevniji, ozbiljniji, odgovorniji nego u Hrvatskoj. O kvaliteti posla neću jer smo mi tu bolji, ali oni imaju materijale, alate koje uglavnom mi nismo ni vidjeli, a kamoli koristili, tako da je konkurencija jaka. Želim reći da dolaskom u Njemačku počinjete iznova učiti svoju struku, počinjete učiti jezik aktivno, počinjete od nečega što nije minus u banci i to je sve skupa jako teško, ali ostvarivo.
Korak 1. Pronalaženje posla
Naći posao stvarno za nekoga sa iskustvom nije jako teško, jer posla ima. Ali svugdje gdje počinjete morat ćete se dokazivati, morat ćete razgovarati, morat ćete biti dio tima, radilo se tu o poslu sobarice, pekara, električara ili zidara. Posao se uglavnom nalazi u oglasima na arbeitsamtu, malim oglasima, po novinama (svake srijede i nedjelje izlaze besplatne novine tu kod mene), a ostali su načini isti kao i kod nas - prijatelj mog prijatelja, čuo sam, itd... A NAJGORA su solucija leiharbeiter firme. To su firme koje iznajmljuju radnike i budite sigurni da tu nećete imati dovoljno za život i bolje da ostanete u Hrvatskoj kakva god situacija bila.
Dalje se situacija odvija poprilično jednosmerno. Pošaljete Bewerbung - životopis (kako se on piše napisat ću u jednom od slijedećih postova), ukoliko Vam se jave ( a uglavnom se javljaju i to brzo) idete na razgovor i sve se dogovara tu. Kao i kod nas - satnica, probni rad, radna odjeća, godišnji... Satnice se uglavnom dogovaraju u brutto obliku, to znaci da se dio mirovinskog, zdravstvenog i milion ostalih davanja odbija od Vaše plaće. To je jako bitno. Na to morate paziti. Minimalac je u Baden-Württembergu 8,50 € ali to nije dovoljno za nikakav život. Računica ugl ide ovako 168 * 8,5 = 1428 € Pa onda sa poreznom klasom 1 kao samac dobijes cca 1000 € a to je premalo za život u tuđini.
Probni rad - po zakonu Vam se nemora platiti 1 dan probnog rada iako ja takvu situaciju nisam imao, a promjenio sam više firmi.
Korak 2. Pronalaženje stana
Naći stan bi trebao biti na prvom mjestu po nekoj logici, ali tu je NEMOGUĆE naći stan bez posla. Tu se sve vrti u začaranom krugu, i za to vam treba nečija pomoć - obitelji, rodbine, prijatelja, poznanika, žene unuka sestre rođakonje u 3. koljenu babe Mande, itd. Bez posla nema stana i to je ovdje ZAKON. Stanovi se nalaze na sličan način kao i poslovi, međutim tu prijatelj od prijatelja ima puno veću vrijednost nego kod poslovnih veza. A za ove na oglasima ili su ovakvi ili moraš biti brz kao metak na svaki mogući kvadrat.
Ali ima i lakši naćin. Kao što postoje i leiharbeiter firme, tako postoje i firme koje iznajmljuju stanove, a i agencije za iznajmljivanje. kod njih je u pravilu lakše dobiti stan, ali je provizija uglavnom visina 3 mjesecne stanarine, pa ako netko želi ući u stan osim što mora dati i krvnu grupu i lizati im noge i neznam ni ja šta sve ne, još sve to mora platiti nekih 1000 - 1500 €.
Pošto ova 2 koraka smatram daleko najpotrebnijima prije nego se uopće uputite na autobus, a i pošto je post već podosta dug, daljnje ću korake stavljati u slijedeće postove. Za pripremu treba puno vremena i truda, ali većinu možete obaviti od kuće. Preko e-maila.
Nemojte se zavaravati da u Njemačkoj lova pada s neba. Da ćete dolaskom u Njemačku riješiti sve svoje životne probleme, vratiti dugove, otići na ljetovanje, urediti stan kao iz kataloga, i Bog te pitaj šta. U Njemačkoj ćete samo početi živjeti. Ukoliko dignete standard i ne pazite (što se mnogima dešava) mogli bi brzo zaglibiti i gore nego u Hrvatskoj.
Njemačka TREBA radnu snagu. Najviše sve vrste zanatlija. Ali da bi dobili dobar posao koji bi vas mogao prehraniti, trebate ispunjavati dosta uvjeta. Tj. možeš kao i ovaj gospodin pokušati ali to nebih nikome preporučio. Ni najgorem neprijatelju.Šta Nijemcu znači zanatlija? Škole su im tako uređene da mladići i djevojke sa 18 godina završavaju školu i oni su u svojem zanatu već sposobni samostalno obavljati taj posao. Odgovornost je drugačija, odnos prema poslu zahtjevniji, ozbiljniji, odgovorniji nego u Hrvatskoj. O kvaliteti posla neću jer smo mi tu bolji, ali oni imaju materijale, alate koje uglavnom mi nismo ni vidjeli, a kamoli koristili, tako da je konkurencija jaka. Želim reći da dolaskom u Njemačku počinjete iznova učiti svoju struku, počinjete učiti jezik aktivno, počinjete od nečega što nije minus u banci i to je sve skupa jako teško, ali ostvarivo.
Korak 1. Pronalaženje posla
Naći posao stvarno za nekoga sa iskustvom nije jako teško, jer posla ima. Ali svugdje gdje počinjete morat ćete se dokazivati, morat ćete razgovarati, morat ćete biti dio tima, radilo se tu o poslu sobarice, pekara, električara ili zidara. Posao se uglavnom nalazi u oglasima na arbeitsamtu, malim oglasima, po novinama (svake srijede i nedjelje izlaze besplatne novine tu kod mene), a ostali su načini isti kao i kod nas - prijatelj mog prijatelja, čuo sam, itd... A NAJGORA su solucija leiharbeiter firme. To su firme koje iznajmljuju radnike i budite sigurni da tu nećete imati dovoljno za život i bolje da ostanete u Hrvatskoj kakva god situacija bila.Dalje se situacija odvija poprilično jednosmerno. Pošaljete Bewerbung - životopis (kako se on piše napisat ću u jednom od slijedećih postova), ukoliko Vam se jave ( a uglavnom se javljaju i to brzo) idete na razgovor i sve se dogovara tu. Kao i kod nas - satnica, probni rad, radna odjeća, godišnji... Satnice se uglavnom dogovaraju u brutto obliku, to znaci da se dio mirovinskog, zdravstvenog i milion ostalih davanja odbija od Vaše plaće. To je jako bitno. Na to morate paziti. Minimalac je u Baden-Württembergu 8,50 € ali to nije dovoljno za nikakav život. Računica ugl ide ovako 168 * 8,5 = 1428 € Pa onda sa poreznom klasom 1 kao samac dobijes cca 1000 € a to je premalo za život u tuđini.
Probni rad - po zakonu Vam se nemora platiti 1 dan probnog rada iako ja takvu situaciju nisam imao, a promjenio sam više firmi.
Korak 2. Pronalaženje stana
Naći stan bi trebao biti na prvom mjestu po nekoj logici, ali tu je NEMOGUĆE naći stan bez posla. Tu se sve vrti u začaranom krugu, i za to vam treba nečija pomoć - obitelji, rodbine, prijatelja, poznanika, žene unuka sestre rođakonje u 3. koljenu babe Mande, itd. Bez posla nema stana i to je ovdje ZAKON. Stanovi se nalaze na sličan način kao i poslovi, međutim tu prijatelj od prijatelja ima puno veću vrijednost nego kod poslovnih veza. A za ove na oglasima ili su ovakvi ili moraš biti brz kao metak na svaki mogući kvadrat.
Pošto ova 2 koraka smatram daleko najpotrebnijima prije nego se uopće uputite na autobus, a i pošto je post već podosta dug, daljnje ću korake stavljati u slijedeće postove. Za pripremu treba puno vremena i truda, ali većinu možete obaviti od kuće. Preko e-maila.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)